Noáen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan.
Zaáto, k'o da zna, al' to sam jutro doèekao umoran.
K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teákim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.
Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tuþni treæi èin.
Nek' mi ne drþe govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.
O, zagrli me sad, jako, najbolje áto znaá
i nemoj crnoj ptici da me daá.
O ne, ne brini, proæi æe za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.
U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam áta mu je,
àto luduje, od sreæe tugu tka
moja prosta duáa slovenska.
Uplaái me sjaj milion sveæa kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zaáto se sve to deáava, da l' èovek iáta reáava
il' smo samo tu zbog ravnoteþe meðu zvezdama?
O, zagrli me sad, jako, najbolje áto znaá
i nemoj crnoj ptici da me daá.
O ne, ne brini, proæi æe za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.
U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam áta mu je,
àto luduje, od sreæe tugu tka
moja prosta duáa slovenska.