dok sve ostaje isto letimo nad svjetlima
Gubimo se u mnostvu nepoznatih lica
dodiri nas uvode u san
u koji ne mogu sam
Samo su sjene oko nas
crni odrazi na zidu
lica u tami, u ogledalu dim
cekao sam dugo pokret tvoj
Gutao sam srecu tudjih osmijeha
lutao, upijao vlagu s plocnika
sada ostanimo u noci zaduzeni rijecima
podijelimo sve snove na napustenim stazama
Oci blude u tami, prate tvoje pokrete
opijeni u vrtlogu samo pogledi govore
Nestajemo u magli tamnih ulica
dodiri nas odvode u san
iz kojeg ne mogu sam
iz kojeg necu sam
