Odakle si i s koje fronte stie,
ej, ratniče, umornog koraka,
odavno se ovdje boj ne bije,
zato kao duh ovuda luta?
«Ja sam dua hrvatskih ratnika,
domovinu traim i stijeg to se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a dua nema mira - trai je»
Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidi ti,
domovina koju smo svi snili,
za njenu slobodu krv si svoju dao,
i tisućljetni san je stvarnost postao!
«Ne poznam je takvu i tuna mi se čini,
u snovima je mojim ponosna i lijepa,
a gdje su joj junaci i sinovi vrli,
a gdje vrednote za koje smo mrili!?»
Ej, ratniče, te Hrvatske nema,
čim propupa snale je nevolje,
podigle se na nju sile tame,
udarile na krunu i prijestolje!
»Uvijek je bilo i uvijek će biti,
onih to će duu vragu prodati,
a vi zato bdijte jer morate bditi,
Domovini ponos vratiti!»
Sve bi' dao da je vidim,
ponosnu i lijepu k'o u snovima,
sve bi' dao da je vidim,
i opet bi' spreman stao,
svoj bi' ivot dao!
«Ja sam dua hrvatskih ratnika,
domovinu traim i stijeg to se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a dua nema mira - trai je!»
